Projekat „Andrej Tanko“ započeo je još dok je ovaj terorista bio gimnazijalac. Njegov otac, profesor u Pančevačkoj gimnaziji, uz pomoć kolega, na štetu drugih, boljih đaka, o čemu su oni i javno svedočili, isposlovao je da mu sin bude proglašen đakom generacije. Bilo je to davne 2017. godine. Još tada je počelo stvaranje terorističke mreže, koja će sačekati povoljan trenutak i započeti divljanje, sa ciljem urušavanja Srbije. Na njihovu žalost, sudbina tih spavača je dugogodišnja robija.
Andrej Tanko nije „student“ na ulici, nego na fakultetu, koji studira već skoro devet godina. Nije ni „miran dečko“, niti „ikona“. Ali, jeste pravo lice terorista koji su, širom Srbije, u nasilnim nemirima, povredili više od 140 policajaca i uništavali javnu i tuđu imovinu. I nije jedini. Andrej je i „kamen u cipeli“ troje pančevačkih sudija, Radovana Marinkovića, Bojana Veličkovića i Marine Brašovan, koji su Tanku odbili da odrede pritvor na zahtev Tužioca i još troje terorista pustili iz pritvora kući, bez elektronskog nadzora.
To je bio okidač da javnost bolje obrati pažnju i shvati da su ova „dobra deca“, „nobelovci“ i „naša budućnost“ samo teroristički pešadinci i marketinški trik, spin iza kojeg stoje strani uticaji i domaći izdajnici.
Ti mešetari su ucenjivali sudije Osnovnog suda u Pančevu objavljivanjem njihovih mračnih tajni. Mada, mora se priznati, to im nije bilo teško, jer su u pitanju sudije upitnih moralnih i svih ostalih ljudskih i profesionalnih vrednosti. Vrednosti koje bi upravo sudije morale najtvrđe da štite, propagiraju i zastupaju. To im je i zakonska obaveza. Nema tu ni nezavisnosti, ni nepristrasnosti, ni odgovornosti, ni dostojanstvenosti, što su etički principi vršenja sudijske funkcije.
Šta misliti o udatoj ženi, sudiji Marini Brašovan, koja ode na sportske susrete pravosuđa i tamo se, od svih sportskih disciplina, odluči da se zaigra sa portirima, koji svakodnevno svedoče njenom „otvorenom“ ponašanju i posetama drugim sudijama. Oni to nazivaju „konsultacijama“. Bruji sud, bruji Pančevo. Kako li je njenom suprugu, koji na radnom mestu u Gradskoj kući, svakodnevno susretne bar nekoliko stotina sugrađana?

Pančevo zna i da sa sudijom Bojanom Veličkovićem, o čijim se seksualnim i neskrivenom devijacijama naveliko i opravdano priča, niko od kolega ne razgovara. Ne žele sa njim nikakav kontakt. Delom je asocijalan, delom mračnog uma, ponašanje prema ženama mu je za svaku osudu, a kolege beže spašavajući golu pozadinu. Veličković je, u vreme „velike reforme pravosuđa“, kao predsednik suda pod zaštitom Demokratske stranke, koleginicu iz administracije, trudnicu u 6. mesecu, proglasio tehnološkim viškom, jer se nije slagala sa njihovom politikom. Njena advokatica bila je zgrožena Veličkovićevom odbrambenom rečenicom: Zar je predsednik suda čovek?! Jedini „prijatelj“ mu je, gle čuda, Marina Brašovan, koja, očigledno, koordinira ovom trojkom zaštitnika terorista. Bitno je napomenuti i da je više puta bio pod nadzorom viših organa, jer je u dogovorima sa pojedinim advokatima „pakovao“ predmete.
Posebna priča je sudija Radovan Maksimović. I njemu je jedini „prijatelj“ u Osnovnom sudu u Pančevu Marina Brašovan. Doduše, on u sud ide samo kad mora. Njegova zona kretanja su uglavnom tajkunske kancelarije. Ne zato što hoće, nego zato što mora. Oni su mu vlasnici. Oni donose odluke, koje on u sudnici sprovodi do ostvarenja njihovih interesa. Ne moramo da vam napišemo da su ti isti tajkunčići sponzori terorističkih falangi u Pančevu. Zanimljivo je da Marinković nije ni želeo da bude sudija. Nagovorili su ga porodični „prijatelji“, koji su već tada počeli da ga pripremaju za tajkunsko/terorističku trpezu. Uskoro će, ti isti, od njega prezreno bežati kao od kuge.
Zaključak nije potreban. Sve je jasno.
Nastaviće se praćenje rada ovih sudija/blokadera, iz dana u dan…
Bruka i sramota Osnovnog suda u Pančevu: Teroristima koji su napadali policiju kućni pritvor?
Veličanstven skup u Pančevu: Preko 5.000 ljudi reklo – NE BLOKADAMA!













