Večerašnji snimci sukoba na ulicama Beograda ponovo su otvorili ključno pitanje: kojim putem Srbija želi da ide? Putem političkog dijaloga ili putem spirale nasilja u kojoj na kraju svi gube?
Napadi na policiju nisu izraz demokratije. Policija nije protivnik države, već njen stub. Kada kamenica poleti ka uniformi, ona udara ne samo u čoveka iza štita, već i u samu ideju poretka bez kojeg nijedno društvo ne može da opstane.
U atmosferi u kojoj društvene mreže rade kao fabrike besa, najlakše je zapaliti ulicu. Mnogo je teže sačuvati razum. Zato je važno što je predsednik Aleksandar Vučić ponovo pozvao na dijalog, insistirajući da se političke razlike rešavaju razgovorom, a ne nasiljem.

Građani imaju puno pravo na protest i kritiku vlasti. Demokratsko društvo to podrazumeva. Ali granica je jasna: između legitimnog nezadovoljstva i haosa postoji granica. Kada se pređe, politika prestaje, a počinje logika ulice u kojoj nema pobednika.

Srbija je previše puta u istoriji platila visoku cenu sukoba, mržnje i anarhije. Danas, kada svet ulazi u period velikih geopolitičkih i ekonomskih potresa, svako dodatno podizanje unutrašnjih tenzija samo slabi državu i produbljuje podele koje će kasnije teško zaceliti.
Zato je sada važnije nego ikada spustiti ton. Politika mora ponovo postati prostor argumenata, a ne prostor proizvodnje neprijatelja. Nijedna politička pobeda nije vredna destabilizacije sopstvene zemlje.
Aleksandar Čupić
Pročitajte još:
Levičarski fašizam preti Srbiji: Plenumi su bliži NDH nego Ljotiću
„Crni labud“ i političke potrage za krivcem: Ko profitira od emocionalnog haosa













