Ovo je direktna poruka o onome što se zaista nudi Srbiji:
Srbija jeste pred izborom.
Ne između dve politike, već između politike i improvizacije.
Sa jedne strane je plan.
Sa druge je eksperiment bezimenih „studenata“ i opštih parola.
Čist marketing. Upakovan proizvod bez sadržaja.
Taj „široki front“ nije front.
To je sklonište za one koji ne mogu da pređu cenzus.
Desničari i anarholevičari.
Salonski nacionalisti i briselski aplauzeri.
To nije ideologija. To je očaj.
„Studentska lista“ nije program.
To je maska.
Iza nje su isti akteri.
Sa istim ciljem. Da opstanu.
„Student“ služi kao prolaz.
Kao zaklon.
Kada ne možete sami, pokušate pod tuđim imenom.
Dokaz dolazi iz „ProEU5“.
Pred građanima parole.
Pred Briselom zahtevi.
Da se Srbiji zavrnu slavine.
Da se fondovi zamrznu.
Da se država pritisne.
Ali ne da novac nestane.
Da njime upravljaju.
Tu je suština.
Ne politika, nego novac.
I ne samo državni.
I evropski.
Model je jasan.
Što gore po Srbiju, to bolje za njih.
Kazni državu.
Upravljaj novcem.
Zato ovo nije alternativa.
Ovo je prečica.
Bez podrške do vlasti.
Bez programa do budžeta.
Za njih ulazak u parlament nije ideja.
To je opstanak.
Plate, paušali i dnevnice su program.
Program je i mržnja prema protivniku.
Takva vlast ne vodi.
Ona blokira.
Nesposobni za dogovor ne vode državu.
To nije pluralizam.
To je paraliza.
Bez programa je haos.
Bez podrške traže prečice.
Država se ne vodi parolama.
Vodi se odlukama.
Srbija nije eksperiment.
Takva politika već postoji.
I ima ime: Dragan Đilas.
Isti model.
Resursi umesto politike.
Isti epilog.
Korist za pojedince.
Račun za građane.
Ovo nije promena.
Ovo je povratak.
Isti ljudi.
Ista logika.
Nova ambalaža.
To nije alternativa.
To je kontinuitet.
To smo već skupo platili.
Aleksandar Čupić glavni i odgovorni urednik portala ePančevo
Pročitajte i ovo:
Nasleđe Dragana Đilasa: Da li je Srbija izbegla „čvrstu ruku“ ambicioznog tajkuna?













